Još nešto o Dinamu i njegovim navijaćima
Evo kako su to doživjeli najvatreniji navijači Dinama!!!
HNK Hajduk Split -NK Dinamo Zagreb (22.08.1997)
"Ako šiptar nezna voziti Autobus"
Bio sam na putu s mora preko Gorice nazad prema "Deutschland". Dinamo je imao europske obaveze pa se s Hajdukom dogovorio, da igraju derbi u petak. što je meni bilo super, jer sam tako mogao otici na tekmu. Iz Gorice je ekipa krenula prvo u Zagreb na obicno zagrijavanje. Kako smo obišli birtije, bilo nam je jasno, da nece puno naši ici u Split. Nešto oko ponoci je stigao bus kod Cibone i "ekspedicija Split" je mogla poceti.
Dogovor je bio, da se ne objesje nikave zastave ili šalove na bus, da nas nebi murija primjetila. Ako bi nas ipak ustavili, rekli bi da idemo na kupanje u Novalju. Ali to je bila istina. U busu štimung na najvecom nivou, tako da se "voznja" šofera uopce nije primjetila. Ipak nakon sedam sati voznje stigli smo u Novalju. Tamo smo napravili pravi show. Zamisli prizor, ljudi idu na plazu, kada upada Bus pun pijani i dobri raspolozeni Boysa. Meni je bilo "super", jedino se nisam mogao navikniti na ovo kamenje. Murija nije znala šta da radi, pa nas pita što nismo najavili da cemo doci i tko je naš vodja. Kada smo se svi pošteno odmorili krenuli smo prema Splitu. Primjetio sam da vozac ne poznaje baš dobro put, tako da smo mu morali objasniti kuda se ide za Split a kuda za Zagreb. Kad sam vidio da je šofer šiptar, znao sam da ce još biti puno veselja. Na pauzi u Biogradu, "olakšali" smo par tovara od Hajdukovi šalova. Napokon smo stigli u Split. Na ulaz u grad, Policija je nas zaustavila, pa smo morali cekati na pojacanje. Tek pola sata prije tekme, su nas uz pratnju pustili prema stadionu. Sada se vidjelo koliko šiptar zna "rukovati" sa mjenjacom. Neki dvijesto metara pred Poljud autobus se pokvario i stao, nije mogao ni naprijed ni nazad. Ljevo i desno kraj busa tovari idu prema stadionu, a Murjaci nedaju da šofer otvara vrata. Napokon su nas tovari primjetili i krenuli prema nama. Ali Policija brzo zaustavila stvar i trpa nas u Dzipove i vozi u manjim grupama prema stadionu.
Na našu radost ipak nas se skupilo oko 400 Boysa, puno iz Zagreba i Hercegovine. Stadion je bio skoro pun. Još u prvom djelu Dinamo je primio gol. Ali mi se nismo dali naglasiti, iako smo bili u punom manjem broju nego Torcida. Ako bi Dinamo igrao kako smo mi navijali, garant bi pobjedio. Krajem drugog djela tovari pocinju provocirati i bacati baklje u "naš kavez", što je bio znak za Specijalce da krenu prema nama. Neki decki stvarno nisu dobro prošli, ali je i murija dobila batine. Na kraju Dinamo je izgubio 1:0. Poslije tekme smo se nadali, da ce naš Bus biti opravljen, ali "tko u cudo vjeruje...". Kada smo vidjeli da našeg Busa i šofera nema, odlucilo smo se, skupa ostalima vozite se prema kolodvoru u nadi da ima vlak. Voznjom neki su primjetili da nas murija ne vozi prema kolodvoru., nazalost su bili u pravu. Murijaci su nam pripremili vjerojatno najljepši Hotel u Splitu, vatrogasni dom. Tko je mogao našao se mjesto u šklonistu ostali (kao ja) mogli su napolju na podu spavati. Nisam vjerovao kako zna biti bura, mislim da nitko nije tada spavao. Jutrom u osam netko vidi kako se šeta šofer pokraj nas u autoradionicu. Nakon što smo mu svi pozdravili majku i cijelu rodbinu, izvinio se i obecao da ce nam vratiti pare nazad. Policija se ipak snašla i nabavila gradski autobus skojim je nas vozila nazad za Zagreb. Imali smo stalno pratnju, pa nevjerujem da netko moze brze stici s autom iz Splita za Zagreb nego mi tada.
Mislim da mi je ovo bilo jedno od bolji gostovanja. Pozdrav još jednom Gorickoj ekipi (Kriste, Danko, Goc). I zapamtite, nikad se nemojte voziti Busom ako neznate odakle je šofer. Najbolje napraviti test, pa pitati kako on kaze "Baklava" ili "Kolac".
|